Kultura

požežani

Veleučilište u Požegi

Poznati požežani su dali svoj doprinos kulturi kako našoj slavonskoj Ateni, tako i Hrvatskoj, tu je prvi hrvatski roman Miroslava Kraljevića Pozeski djak, pjesnici glumci, pjevači. Na mjestu današnje Biskupije bio je nekada davno omladinski klub SPOK gdje su mladi pokazivali sugrađanima svoje talente, tu je nekada bio i arhiv, nekada su bila u našem gradu i dva kina; Central i Narodno, nekada davno smo imali i atletsku stazu. Danas možemo samo evocirati uspomene na sve te dane i eventualno neke buduće generacije ponukati da nam vrate barem dio tih objekata na nekim novim lokacijama, a ovdije ćemo evocirati uspomene na njih i na stvari koje su stvarali Požegu kakva danas jeste.

Dobriša Cesarić


Dobriša Cesarić rođen je u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Rodio se je u obitelji Đure Cesarića (1868.–1919.), šumarskog inženjera, i majke Marije Cesarić, rođene Marković (1873.–1956.). Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i dva niža razreda gimnazije. Tijekom Prvoga svjetskog rata 1916. godine došao je u Zagreb, gdje je završio gimnaziju, a nakon mature 1920. godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.
Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941. godine kao knjižničar u Higijenskom zavodu i lektor u Školi narodnoga zdravlja. Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za hrvatski jezik, a nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske te kao urednik u izdavačkom poduzeću Zora. Bio je redoviti član JAZU (Razred za književnost) od 1951. godine te 1962. predsjednik Društva književnika Hrvatske. Dobriša Cesarić, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine.
Pokopan je na zagebačkome groblju Mirogoju

izvor: wikipedija